Zdrava hrana i zdrav razum


pogledaj topike o penzijama i Tranziciji

Ubijeđivali su nas da su intervencija države u privredu bogohulne i nepotrebne.

Onda je došla kriza. pa nas ubjeđuju da su intervencije države neophodne...

Ubjeđivali su nas da su velika preduzeća relikti socijalizma i da se tržištu mora dopustiti da propadnu ili opstanu bez državnih intervencija.

Onda je došla kriza na zapad, pa su sve zapadne države intervenisale i spašavale svoja velika preduzeća. Jer veliki su zamajac za male... Mi smo odavno bez zamajca.

Ubjeđivali su nas da banke ne trebaju biti subvencionirane od države, jer će tržište samo da reguliše i sankcioniše ono što je održivo.

Onda je došla kriza, pa su sve države intervenisale i spašavale svoje banke, jer bez kontrole novčanog kapitala nema nikakve kontrole... Mi nismo imali šta spašavati.

I sad nas ubjeđuju. U razne stvari. Između ostalog da je naša šansa razvoj poljoprivrede i proizvodnja zdrave hrane.

Bez ikakve želje da promjenimo to horsko ubjeđivanje ponudićemo samo statističke podatke.

 

Počnimo sa Danskom koju uzimaju kao uzor kako treba organizovati poljoprivrednu proizvodnju.

Učešće poljoprivrede u nacionalnom dohodku u Danskoj je 3%.

 

Nakon toga pogledajte tabelu u kojoj su dati podaci za stare članice Evropske unije. Najveće ušešće poljoprivrede ima Grčka. Najslabije razvijena (najniži standard) u poređenju sa svim zemljama ima Grčka.

 

Za kraj ćemo uzeti Ameriku, možda ne najbogatiju ali zasigurno privredno najsnažniju zemlju na svijetu. Prema podacima Economic Research Service učešće agrokulture u GDP je 0,7%

Da li postoji razvijena zemlja kojoj je poljoprivreda osnovna djelatnost? 

 

Danska najčešće se nudi kao uzor a kod nje je učešče poljoprivrede u GDP oko 3%.

izvor:  Development Data Group, The World Bank. 2002. 

Razvijene zemlje Evropske unije

Šta treba da zaključimo?
Razvijajte poljorivredu, ona je motor razvoja - Oni nam žele dobro više nego sebi. Napravićemo zemlju blagostanja zasnovanu na zdravoj hrani - ili je u toku prevara, koja ima za cilj da što brže bankrotiramo. I ostanemo i bez ono malo prirodnih bogatstava koje imamo.

 

Normalno, zaključak da poljoprivredu ne treba razvijati bio bi više nego glup.

Skoro kao i očekivanje da poljoprivreda može da bude pokretač razvoja privrede.

Svaka projekcija koja uključuje dobar život, visok standard i više od 8% stanovništva koje se bavi poljoprivredom i pritom ostvaruje više od 4% GDP je čista prevara, ili otkriće dostojno Nobelove nagrade (i to trostruke: za nauku, ekonomiju i mir u svijetu).

 

Očekivanje da će Evropska zajednica iz svojih fondova finansirati našu poljoprivredu mogu biti samo kratkoročno realna. Evropska zajednica će zasigurno određen period ponuditi povoljne kredite za ulaganje u poljoprivredu. Za očekivati je da to bude na neki srednjoročni period u kome bi domaća privreda ojačala i sama mogla učestvuje sa sopstvenim subvencijama.

Ukoliko se ostatak privrede ne probudi moguća su dva scenarija: da ćemo ostati vječiti prosjaci i da će nas isključiti iz EU.

 

 

U cijeni kilograma hrane najmanje je učešće rada na njivi. Tu je cijena traktora, cijena goriva, cijena vještčkog đubriva, cijena mašina za obradu, cijena aditiva, cijena pakovanja, cijena energije čuvanja, ... (i još skuplje ukoliko je sve ovo organsko i ekološko.)

 

Ko ne potpisuje protokol iz Kjota?
Amerika i Kina.
Najrazvijenija zemlja i najveći zagađivač na svijetu. Prva i druga privredna sila na svijetu.
Zašto?
Pa ne isplati im se. Znaju oni opasnosti, ali jednostavno nemaju računa.

 

Da bi razvijali poljoprivredu ekološku ili samo prehrambenu, neophodno je da razvijemo industriju. Nije neophodna teška industrija sa hiljadama tona crnog dima, ali industrija prerade hrane, industrija zabave, industija turizma (ne opet priča o seoskom već turizmu zasnovanom na profesionalcima), industrija znanja koja uključuje pružanje visokosofisticiranih servisnih usluga i izradu skupih maloserijskih IT proizvoda.

Industrija u smislu masovne i jeftine proizvodnje. Globalizacija i moderne tehnologije su svima, koji imaju znanje, omogućili da se aktivno uključe u svjetsko tržište. Sve je postalo lako dostupno, onima koji znaju.

 

Krajnje pojednostavljeno: mnogo učenja i još više rada.

 

Kako se sada finansira poljoprivreda u EU?
Poljoprivredne subvencije Evropske zajednice (podsticaji za poljoprivrednu proizvodnju) dolaze iz njenog budžeta namenjenog poljoprivredi koji sada iznosi oko 53 milijarde evra godišnje – odnosno nešto preko 40% ukupnog godišnjeg budžeta EU za period od 2007 do 2013-te godine. Ukupan budžet EU sada iznosi nešto preko 120 milijardi evra godišnje.
Na nivou Evropske zajednice, budžet za poljoprivredu je podjeljen na tri dijela: na direktnu pomoć farmerima, koja iznosi prosečno oko 70% ukupnih plaćanja; za ruralni razvoj ide u prosjeku oko 20%; i na izvozne subvencije firmama izvoznicima hrane oko 10%.

Raspodjela i  iznos poljoprivrednih subvencija nisu podjednaki za sve zemlje članice EU.
Budžet EU za poljoprivredu iz Zajedničke poljoprivredne politike (CAP – Common Agricultural Policy) je 1984. godine iznosio oko 71% ukupnog budžeta Zajednice,

Predviđa se da će zbog drugih prioriteta poljoprivredni budžet zajednice opasti u 2013-toj godini na samo 33% ukupnog budžeta EU.

Ako bude sreće, eto i nas tada u Evropi.