Sportske discipline u doba antike

Nazan na anticki Sport Nazan na start Sporta

Prema legendi igre je pokrenuo kralj Elide Pelop, u spomen na pobjedu u utrci kolima nad tastom Enomahom i vjenčanje s Hipodamijom.

Prema drugoj legendi olimpijske igre je utemeljio sam Herkul u čast svoje pobjede nad kraljem Augijem,

Boks - šakanje   

Antičko šakanje je imalo manje pravila nego današnji boks. Borilo se bez rundi sve dok jedan od boraca ne bi bio nokautiran ili ne bi priznao da je pobijeđen. Za razliku od modernog sporta, tada nije bilo pravila prema kojem se protivnik nije smio smije udarati na podu. Nisu postojale niti težinske kategorije već samo dvije starosne grupe: muškarci i mladići. Umjesto današnjih rukavica, antički borci su omatali dlanove i zapešća kožnim remenjem.

Hrvanje  

 

Slično kao i u modernom sportu, natjecatelj je trebao baciti protivnika na zemlju, na leđa ili ramena. Tri takva bacanja bila su potrebna za pobjedu. Zabranjeno je bilo gristi protivnika i hvatati ga za genitalije, ali je bilo dozvoljeno lomiti protivnikove prste. Hrvanje je postojalo kao posebna disciplina i kao dio pentatlona.

 

Pankration


Ovaj sport je bila vrlo gruba kombinacija šakanja i hrvanja. Pravila su sprječavala samo griženje, kopanje očiju te grebanje i kidanje nosa i ustiju noktima. Udaranje u trbuh i genitalije, što je protiv pravila u većini modernih sportova, bilo je potpuno ispravno. Poput šakanja i hrvanja i ovdje nije bilo kategorija već su se natjecatelji dijelili na mladiće i muškarce.

Pankration je svojom brutalnošću bio sličan današnjem ultimate fight-u. Ovaj sport su ljudi fanatično voljeli ili prezirali.

 

Utrka kola  


Utrke kola i jahanje su jedine discipline koje se nisu održavale na stadionu već na hipodromu. Održavane su utrke dvoprega i četveroprega, a posebno su odvojene bile utrke za mlade i odrasle konje. Dužina staze je za sve bila dvanaest krugova oko hipodroma, ukupno oko devet milja.

Jahanje  

 

Dužina jahaće staze je bila šest krugova, što je bilo četiri i po milje. Ovdje su također bile odvojene utrke za mlade i odrasle konje. Samo bogati su si mogli priuštiti novac za dobre konje, treninge, opremu i dobrog jahača. Zbog toga su za pobjedu oni dobivali maslinov vijenac umjesto jahača ili konja.

Bacanje diska 


Ritam i preciznost atlete koji baca disk bili su jednako važni kao i njegova snaga. Disk je bio izrađen od kamena, bronze ili čak olova, oblikom sličan letećem tanjuru. Veličina i težina diska bile su različite kod mladića i muškaraca.

 

Koplje   

 


Koplje je bilo drveno, dužine oko 1,70 do 1,90 m. Vrh mu je bio zašiljen ili je imalo dodan metalni šiljak. Na centru ravnoteže koplja je bila omotana kožna vrpca. Pravilan hvat koplja je povećavao preciznost i daljinu bacanja.

 

Trčanje 


Trčanje je od početka bilo posebna disciplina a kasnije je postalo dio pentatlona. Najstarija utrka je bila stadion, trčanje u dužini od jednog stadija, 192 m. Postojala je i trka od dva stadija, 384 m. Dugoprugaške trke su se trčale na daljinu od 7 do 24 stadija (1 344 do 4 608 m). Posebne trke su se trčale na daljinama od dva do četiri stadija (384 do 768 m), ali pod punom ratnom opremom vojnika oklopnika (hoplita) koja su sačinjavali štit, šljem, prsni oklop i nazuvci ukupne težine oko 25 kg. Ova trka je održavala uvijek potrebnu borbenu spremnost i snagu grčkih vojnika.

Petoboj (Pentatlon)

Klasični petoboj je imao pet disciplina:

  • bacanje diska

  • bacanje koplja

  • skok u dalj

  • trčanje

  • hrvanje

 

 

Maratonska trka nije bila disciplina na antičkim olimpijskim igrama.

Prvi put je uveden na prvim modernim igrama 1896. g. u Ateni. Trči se u spomen na Fidipida, legendarnog trkača, koji je nakon bitke kod sela Maratona 490. g. pr. Hrista pretrčao udaljenost od 42 km da bi dojavio Atinjanima o  pobjedi Grka nad Perzijancima. Nakon što je donio vijest, viknuvši pobjeda! - nike, pao je mrtav. Herodot je napisao da je nastavio trčati slijedeća dva dana sve do Sparte (oko 250 km) da bi i tamo javio dobru vijest. Dužina današnje maratonske trke od 42 195 m je određena na olimpijskim igrama u Londonu 1908. g.

U kasnijem razdoblju olimpijskih igara uvedena su i natjecanja u umjetnosti: slikarstvo, kiparstvo, muzici, govorništvu, glumi; natjecalo se i u ljepoti tijela - nešto kao današnja natjecanja u bodybuilding-u.