vaučerski trikovi

prevare razne od šibicara do bogova prevare

Fondovi

Većina građana ne zna način poslovanja berze i praktično je osuđena da bude prevarena kod kupovine akcija.

 

Osnovno je pitanje ko, u ime koga i gdje će da upiše vaučere.

Većina građana svoje vaučere povjerava fondovima. Fondovi se nisu pokazali baš kao dobri domaćini, jer vode računa o svojim, ali ne i o interesima akcionara. 
Ako država ništa ne bude uradila na  edukaciji građana i obuci oko njihovog upisa u akcionarska društva i investicione fondove, realna je opasnost da se odigra velika prevara u vaučerskoj privatizaciji.

 

Fondovi koji nemaju jasno definisanu odgovornost prema ulagačima nemaju razloga da posluju odgovorno.

Naprotiv njima je jedino važno da se akcije prodaju, jer na osnovu transakcija ostvaruju procenat zarade.

Ukoliko želite analizu konkretnog slučaja pogledajte slučaj RTE Gacko.

 

 

 

Kome odgovara pad vrijednosti vaučera?

Onome ko ima dovoljno znanja da procjeni realnu vrijednost akcije i dovoljno vremena da sačeka da vrijednost akcija ponovo poraste.

Dobar primjer su akcije željeznica Republike Srpske. Zbog malog intersa ispostavilo se da je vrlo profitabilno uložiti u naizgled preduzeće sa lošom perspektivom.

Moglo bi se reći da pad vrijednosti odgovara svima koji kupuju vaučere.

Realna je opasnost da tajkuni i politička oligarhija otkupe akcije vrijednih javnih preduzeća, dok ostali građani dobiju akcije preduzeća koja imaju gubitke u poslovanju.

 

 

Poznati su primjeri iz Rusije da su vaučeri gubili na vrijednosti sve dok prostitutke nisu počele da ih primaju za svoje uskuge.

Vaučer
1. u širem smislu označava neki dokument kojim se dokazuje da je određeni iznos novca plaćen (npr. izmirena neka obveza prema društvu), ali i dokument koji se izdaje umjesto novca s tim da se njime može od dužnika tražiti ispunjenje neke obveze. 

2. U procesu privatizacije vaučer predstavlja hartiju od vrijednosti za kupovinu akcija preduzeća. Vaučer glasi na određeni iznos i stiče se po osnovu radnog staža i drugim osnovama. U užem smislu izdaju se vaučeri kojima građani mogu kupiti dionice ili udjele u pretvorenim poduzećima.


Ideja je jednostavna: građanima se besplatno podjele vaučeri, kojima oni kupuju akcije preduzeća...

Goli otkup akcija putem vaučera ne rješava ništa. Neophodna je dokapitalizacija.

Dobar dio građana je u stanju nužde i prisiljen je da proda svoje vaučere da bi bar privremeno rješio neke egzistencijalne probleme.

Kupujući od građana vaučere u bescjenje (bilo putem otkupa u fondovima, a nerijetko i putem grubih ucjena) kapitalizacija se vrši ipod cijene a preduzeća ostaju bez neophodnog stvarnog  kapitala.

Preduzeća koja loše posluju se ne kupuju da bi se transformisala u uspješna.

Vaučeri postaju jedan od načina da se provede stečaj sa ciljem ne nove proizvodnje već se kupuje samo poslovni prostor i to ispod svake cijene.