Fondovi
Većina
građana ne zna način poslovanja berze i praktično je osuđena da bude
prevarena kod kupovine akcija.
Osnovno
je pitanje ko, u ime koga i gdje će da upiše vaučere.
Većina
građana svoje vaučere povjerava fondovima. Fondovi se nisu pokazali baš
kao dobri domaćini, jer vode računa o svojim, ali ne i o interesima akcionara.
Ako država ništa ne bude uradila na edukaciji građana i obuci oko njihovog upisa u
akcionarska društva i investicione fondove, realna je opasnost da se odigra velika prevara u vaučerskoj privatizaciji.
Fondovi
koji nemaju jasno definisanu odgovornost prema ulagačima nemaju
razloga da posluju odgovorno.
Naprotiv
njima je jedino važno da se akcije prodaju, jer na osnovu
transakcija ostvaruju procenat zarade.
Ukoliko
želite analizu konkretnog slučaja pogledajte slučaj RTE Gacko.
|
|
Kome
odgovara pad vrijednosti vaučera?
Onome
ko ima dovoljno znanja da procjeni realnu vrijednost akcije i dovoljno
vremena da sačeka da vrijednost akcija ponovo poraste.
Dobar
primjer su akcije željeznica Republike Srpske. Zbog malog intersa
ispostavilo se da je vrlo profitabilno uložiti u naizgled preduzeće
sa lošom perspektivom. |
Moglo
bi se reći da pad vrijednosti odgovara svima koji kupuju vaučere.
Realna
je opasnost da tajkuni i politička oligarhija otkupe akcije vrijednih javnih preduzeća, dok ostali građani dobiju akcije preduzeća koja
imaju gubitke u poslovanju.
Poznati su
primjeri iz Rusije da su vaučeri gubili na vrijednosti sve dok prostitutke nisu počele da ih primaju za svoje
uskuge.
|
Vaučer
1. u širem smislu označava neki dokument kojim se dokazuje da je određeni iznos novca plaćen (npr. izmirena neka obveza prema društvu), ali i dokument koji se izdaje umjesto novca s tim da se njime može od dužnika tražiti ispunjenje neke obveze.
2. U procesu privatizacije vaučer predstavlja hartiju od vrijednosti za kupovinu akcija preduzeća. Vaučer glasi na određeni iznos i stiče se po osnovu radnog staža i drugim osnovama. U užem smislu
izdaju se vaučeri kojima građani mogu kupiti dionice ili udjele u pretvorenim poduzećima.
Ideja je jednostavna: građanima se besplatno podjele vaučeri, kojima oni kupuju akcije preduzeća...
Goli
otkup akcija putem vaučera ne rješava ništa. Neophodna je
dokapitalizacija.
Dobar
dio građana je u stanju nužde i prisiljen je da proda svoje vaučere
da bi bar privremeno rješio neke egzistencijalne probleme.
Kupujući
od građana vaučere u bescjenje (bilo putem otkupa u fondovima, a
nerijetko i putem grubih ucjena) kapitalizacija se vrši ipod
cijene a preduzeća ostaju bez neophodnog stvarnog kapitala.
Preduzeća
koja loše posluju se ne kupuju da bi se transformisala u uspješna.
Vaučeri
postaju jedan od načina da se provede stečaj sa ciljem ne nove
proizvodnje već se kupuje samo poslovni prostor i to ispod svake
cijene. |
|