Ovens	Istina i mit o Džesi Ovensu   Mit o Džesi Ovensu narastao je do neslućenih visina ne samo zbog njegovih sjajnih sportskih rezultata, nego, jednako tako, i zbog odnosa Hitlera prema njemu i njegovim pobedama. Hitler je hteo iskoristiti Igre kao promociju nacističkog režima i dokazati „Arijevsku superiornost“ nad ostatkom sveta. Činjenica je da je Njemačka bila najuspešnija država-saradnica Igara u Berlinu, ali je taj nemački uspeh Hitleru strašno pokvario jedan nearijevac, pa još i crnac, superiorno trijumfirajući nad, i , njemačkim sportistima.    Hitler, navodno, nije htio čestitati Ovensu na njegovim veličanstvenim pobjedama, ali sam Ovens, u svojoj autobiografiji „The Jesse Owens Story“, navodi: Kad sam prošao pored Kancelara on je ustao, mahnuo mi je rukom, a ja sam mu odmahnuo. Mislim da su hroničari pretjerali u lošem prikazivanju njemačkog Firera. (Džesi Ovens u „The Jesse Owens Story“, 1970.).
Ali da ironija bude veća, tadašnji američki predsjednik Frenklin D. Ruzvelt, u to vreme zaokupljen predstojećim izborima i predsjedničkom kampanjom, želeći, naravno, reizbor, a bojeći se reakcije u južnim državama SAD-a, odbio je primiti Ovensa u Bijeloj kući. Ovens kasnije podseća da je Ruzvelt bio taj koji ga je ponizio, a ne Hitler. Poslije berlinskih Igara Ovens nije ništa lakše živio. Ostao je u sportu, ali ne više tako ozbiljno. Reklamirao se je po raznim takmičenjima i izazivao lokalne trkače te ih pobjeđivao na 100 jardi, dajući im prednost od 10 do 20 jardi. Izazivao je čak, pa i pobjeđivao, rasne trkaće konje, ali je kasnije priznao da to i nije tako teško jer bi konj bio strašno uplašen startnim pucnjem, pa je to njemu davalo odlučujuću prednost. Svoju je popularnost iskoristio utoliko što je dobio posao disk džokeja u džez klubu u Čikagu.