Orson Welles - Priča o iluzijama i medijima

Radio prenos koji se smatra najuspjelijom medijskom podvalom ikad.

I danas se smatra najvećim masovnim incidentom izazvanim od strane jednog medija.

.

Radio Teatar Merkur (Mercury Theatre on the Air) emitovao na CBS-u (CBS - Columbia Broadcasting System) kao specijalnu emisiju  za praznik Noć veštica, 30. oktobra 1938. radio-drama Rat svjetova.

Ova radio-drama često se navodi kao primjer uticaja koji mediji mogu imati i zloupotrebe moći koja iz toga može proisteći. Ušla je u istoriju medija po načinu na koji je realizovana: kao direktan prenos invazije Marsovaca na Zemlju.

Dramu je režirao Orson Vels, mladić koji je tada imao 23 godine. Dramatizacija je urađena tako da sve zvuči kao direktan radijski prenos događaja. Kako bi postigli željenu atmosferu, Orson Vels i ostali glumci uvežbavali su dramatičnost glume slušajući snimak uzbuđenog reportera koji je uživo prenosio eksploziju cepelina "Hindenburg" prethodne godine.
Kako je počelo

Dame i gospodo, prekidamo naš muzički program zbog vanrednih vijesti Intercontinental Radio News. 20 minuta prije osam, prema centralnom vremenu, prof. Farell sa opservatorija Mount Jennings, Chicago, Illinois, uočio je nekoliko ekspolzija zapaljivog gasa, koje su se pojavile u pravilnim razmacima na Marsu. Spektroskop je pokazao da je zapaljivi gas vodik i da se kreće prema Zemlji velikom brzinom. Prof. Pierson s opservatorija Princeton potvrdio je ovaj nalaz i opisao fenomen kao: "plavu plamenu strijelu ispaljenu iz pištolja". A sada se vraćamo muzicii Ramona Raquella koji svira za Vas u Park Plaza Hotelu u New Yorku."

Ispočetka samo povremene vijesti, prekidane muzikom, a potom drama prerasta u predstava o pustošenju... Marsovci ispuštaju i crni dim, tako da oni koji izbegnu "zrake smrti", definitivno umiru od otrovnog gasa. U program se uključuje i neimenovani sekretar unutrašnjih poslova koji obavještava  ratu sa Marsovcima. Umjesto "sekretara", po scenariju je trebalo da bude najavljen "lično" Ruzvelt, međutim, zbog pritiska koji je CBS izvršio na Velsa, to je promenjeno prvo u "predsjednik", ali CBS ni to nije dozvolio. Vels je na kraju prihvatio da ne pominje predsjednika, ali je instruirao glumca Kenija Delmara (Kenny Delmar) da u ulozi "sekretara" maksimalno imitira Ruzvelta.
Ostalo je istorija...

Tokom emitiranja Orson Welles doznao je da se širom Amerike širi panika i da ljudi vjeruju "informacijama" objavljenim na radiju. To ga nije omelo, dapače, nastavio je dalje s još većim žarom. 

CBS je u nekoliko navrata prekinuo dramu da bi informisao slušatelje i naglasio kako je riječ o radio drami. No to nije dovelo do smirivanja. 

20-ak porodica  u Newarku izašlo je iz svojih kuća zaštićeni mokrim ručnicima i maramicama na licu da bi pobjegli od "napada plinom"...

U Nju Jorku su ljudi su bježali u parkove i okolna izletišta...

Stotine poziva upućeno je policiji, novinskim agencijama i radio stanicama, tražile su se upute za evakuaciju, volonteri su nudili svoju pomoć u borbi protiv vanzemaljskih osvajača, dok su neki propovjednici organizirali molitvene grupe...

Jedan čovjek iz Pitsburga vrativši se kući dok je drama bila u toku, zatekao je svoju ženu s bočicom otrova u ruci. Vikala je: "Radije ću umrijeti od otrova, nego ovako!" ...   

Jedan farmer se naoružao do zuba i otrčao braniti svoje polje. U mraku je zamijenio susjedov vodotoranj za svemirski ratnu mašinu i pucao. Posljedica - nekoliko rupa kroz koje je istekla sva spremljena voda.
Po završetku radio drame Orson Welles obratio se slušateljima i objasnio im da je riječ o fikciji, šali za Halloween (drama se emitovala uoči Noći vještica), te kako nema mjesta panici. Novine objavile vijest na naslovnim stranicama, a građani su burno protestovali....

Federalno povjerenstvo raspravljalo je o izvedbi Rata svjetova, radio stanice su se obvezale da neće koristiti simulirane vijesti u dramskim izvedbama, a Orson Welles je pao u nemilost. 

Procjenjuje se da je više od 20% slušatelja radio drame povjerovalo da je riječ o istini. Komentari poput: sramota, nečuveno, zagađivanje radio valova; te zahtjevi za istragom usporili su Wellesov napredak i tek po smirenju situacije i padu priče u zaborav njegova filmska karijera je mogla otpočeti.
I danas se smatra najvećim masovnim incidentom izazvanim od strane jednog medija.

Neki analitičari navodili su da je program čulo oko šest miliona slušalaca; 1,7 miliona njih povjerovalo je da je prenos istinit, a 1,2 miliona bilo je "istinski uplašeno". 

U narednih mjesec dana po emitovanju emisije, objavljeno je oko 12.500 novinsih tekstova o ovoj radio-drami i reakcijama koje je izazvala. 

Čak se i Hitler oglasio rekavši da je panika koja je nastala "dokaz dekadencije i iskvarenosti demokratije".
Nije samo naivnost slušalaca bila razlog da slušaoci budu zbunjeni i prevareni. Radio je imao veliki kredibilitet, a glasovi glumaca su odranije bili poznati slušaocima. Nikada ranije se ništa slično ranije nije desilo, tako da su slušaoci bili naviknuti da su informacije koje čuju na radiju - istinite.

Jedan je razlog zbog koga slušaoci nisu znali šta zapravo slušaju. U to vreme na konkurentskoj radio-mreži NBC (NBC - National Broadcasting Company) emitovan je mnogo popularniji šou trbuhozborca Edgara Berdžena, "Čarli Mekarti Šou" (Čarli je bio lutka sa kojom je Berdžen izvodio razne komične dijaloge). Oko 12. minuta u Berdženovoj emisiji puštena je jedna operska muzička numera, pa se pretpostavlja da je tada mnogo slušalaca okrenulo skale svojih radio prijemnika kako bi potražilo nešto zabavnije. Ne treba pri tom gubiti iz vida činjenicu da je radio bio još uvek nov medij, mnogo atraktivniji nego što je nama danas televizija, i da se sve dešavalo na praznično veče, u udarnom terminu od 20 časova, kada se  porodično slušao radio. Prema nekim izvorima, Orsonu Velsu je bio poznat tajming i scenario Berdženove emisije, pa je zato, nakon relativno dosadnog početka radio-drame, prvo "reportersko uključenje" tempirao za 12. minut radio-drame, očekujući zbunjene nove slušaoce. Tako su mnogi slušaoci zapravo počeli da slušaju dramu u trenutku kada se otvara počinje pokolj.

POUKA Ne prekidaj operu!

Orson Vels je kasnije je postao vrhunski režiser, glumac i producent. Njegov prvi film „Građanin Kejn“ ubraja se u najveće klasike kinematografije. Godine 1971. Američka filmska akademija dodelila mu je nagradu Oskar za životno delo. Najpoznatiji filmovi u kojima je ostvario značajne role su: „Veličanstveni Ambersonovi“, „Dama iz Šangaja“, „Magbet“, „Otelo“, „Treći čovek“. 

Još jedna zanimljivost. Zbog već spominjanih problema sa crnom listom snimao je i reklame. Ali kakve...

Neprevaziđene.

Krajem sedamdesetih, Vels je sudjelovao u seriji slavnih televizijskih reklama za vino Paula Massona. Fraza iz reklame - "Nećemo prodati vino prije nego što mu dođe vrijeme" - postala je nacionalna poštapalica. 

Posudio je i glas za dugogodišnju Carlsbergovu kampanju "Vjerojatno najbolje pivo na svijetu". Riječ "vjerojatno" u upotrebi je i danas.

Postoji i jedna česta greška, gdje se zbog sličnosti prezimena autora djela Rat svjetova (The War of the Worlds) tvrdi da je Orson Welles i autor drame. Autor je  H.G.Wells.