HERMES

Zeusov sin je glasnik bogova, zaštitnik putnika, trgovaca lopova i varalica!
 Svojim nestašlucima razbjesnio je većinu bogova, ali kako je uvijek spreman pomoći Zevsu u njegovim ljubavnim pothvatima, otac ga uzima u obranu pred uvrijeđenim i, obično, pokradenim bogovima.

Istorija prevara je duga kao i istorija čovječanstva.

Čovjek je postao ono što jeste zahvaljujući i lukavstvu.
Da bi opravdao svoje ponašanje stvorio je i bogove koji su se služili lukavstvima.

Hermes je glasnik koji prenosi ljudima poruke bogova, najbrži je od svih bogova i odan svome ocu Zevsu. Izumio je vatru i možemo ga uporediti s Prometejem, koji ju je donio ljudima.  
Izmislio je i mnoge vrste utrka i boksački sport te je bio zaštitnik atletičara.
Hermes je bio i pratitelj mrtvih u Had. Često su ga prikazivali kao jedinog boga koji može ulaziti i izlaziti u Had bez ograničenja.

Na glavi mu je putnički šešir na kojem su ponekad prikazana i krila. Krila ponekad stavlja i na noge.

Porijeklo imena Hermes

Grčka riječ Hermes, herma označava kamen; kvadratni ili pravokutni stup s Hermesovom glavom na vrhu, a muškim genitalijama na dnu. No, vjerojatnije je da je obrnuto, da je imenovanje stupova došlo od njegova imena.
Od njegova su imena izvedene riječi hermetičan koja označava nešto zatvoreno, budući da bi on, kao glasnik bogova, premostio jaz između bogova i ljudi. 
Na grčkom je hermaion označavalo sretan pronalazak.
Ime Hermes je poteklo od riječi koja je označavala “gomilu kamenja”. Vjerovatno je još od paleolita postojao na Kritu i drugim grčkim regionima običaj podizanja onoga što se nazivalo herai i hermaion – uspravnog kamenja, koje je bilo okruženo hrpom manjeg kamenja. Ti monumenti služili su kao granice ili orijentiri za putnike.
Postojala je mitska veza između ovih spomenika i samog Hermesa. 
Kada je Hermes ubio mnogooko čudovište Argusa, doveden je pred sud bogova. Hermesovu nedužnost izglasali su tako da mu je svaki, glasajući, bacao mali kamen na stopala, tako da se oko njega stvorila hrpica kamenja.
 

Porijeklo i rođenje

Hermes ima dvostruko porijeklo.
Njegov djed je Atlas, titan koji drži nebesa, ali majka Maje, njegove majke, je boginja; Hermesov otac je, naravno Zevs, najviši među bogovima. 
Čovjek dolazi u iskušenje da ovo intepretira kao tvrdnju da iz fuzije mukotrpnog zemaljskog rada (Atlas) i božanske inspiracije dolazi do formiranja svjesti koja je simbolizirana Hermesom.
Mnogostrukost i promjenjivost su Hermesove najprominentnije karakteristike. 
Njegove specijalnosti su elokvencija i inovacije. Bog je putovanja i zaštitnik žrtava; također je bog trgovaca i sreće. Zajednička odlika svemu tome je ponovo svjesnost, agilna pokretnost uma, koja ima moć fokusiranja (obraćanja i skretanja pažnje), ujedinjavanja ljudi i bogova, te pomaže u razmjeni ideja i zemaljskih dobara.
 

Rođenje i prva krađa

Hermes je rođen je u Arkadiji, u jednoj pećini na planini Kilejni. Po rođnju, umotaše ga u zavoje, kao što se tada radilo sa novorođenčadi, pa ga staviše u košaru, nešto poput koljevke. Nestašno dijete nađe načina da se razveže, pa samo ode sve do Tesalije, gde je njegov brat Apolon čuvao Admetova stada. 

Od koga ćeš krasti ako ne od brata?

Iskoristivši bratovljevu nepažznju, Hermes mu ukrade dvanaest krava, stotinu junica i jednog bika, pa privezavši granje za repove životinja kako bi uklonio tragove, otjera cijelo stado u Pil u Mseniji. Tamo prinese na žrtvu: dvije junice i razdijeli ih ne dvanaest dijelova, jedno za svako od dvanaest božanstava. 
Pošto je sakrio svoj plijen, vrati se da ponovo legne u pećinu u kojoj se rodio. Na ulazu spazi kornjaču, uhvati je, odstrani meso i preko šupljine razapne strune. Tako je izumljena lira.
Hermes od rođenja važi i za simbol lukavstva, prepredenosti, prevare, krivokletstva i krađe.
 

Povezivanje Hermesa sa lopovlukom evidentno je u pseudo-Homerovoj Himni Hermesu, u kojoj se u najsitnije detalje opisuje kako je mladi bog, tek što je napustio kolijevku, ukrao stado Apolonovih najljepših goveda. 
Kada je Apolon došao da ga kazni, tako mu se spretno izvinjavao i tako drsko lagao (istog dana je naučio i da govori i da laže) pa je Apolon odlučio da ga odvede pred samog Zeusa.
Apolon se požalio njegovoj majci da mu je Hermes ukrao stoku, ali se Hermes već vratio u svoje povoje te Maja nije vjerovala Apolonovim riječima. Zevs se umiješao i složio s Apolonom tvrdivši da je vidio sve događaje. Hermes je zatim počeo svirati na svojoj novoj liri, a Apolon se zaljubio u taj instrument te mu je ponudio stoku u zamjenu za liru. Apolon je tada postao umjetnik na liri, a Hermes je kasnije izumio još jedan instrument - sirinks.

Poslije je Apolon u zamjenu za sirinks Hermesu dao kaducej.

dugoprsti prevarantski bog poklanja instrument poezije Apolonu

Umjetnost ne biva darovana prozaičnom čestitošću, već slobodom intuicije, funkcijom koja je ne pokorava zemaljskim pravilima.
Iako se Hermes smatra za jedno od najranijih i najprimitivnijih grčkih božanstava, odlikuje se tolikom posebnošću da se mora prepoznati kao arhetip posvećen posredništvu i ujedinjavanju među suprotnostima. Ovo nagovješta njegovu ulogu kao majstora magičara i alhemičara, kakvim je smatran u starom Egiptu i, kasnije, u renesansnoj Evropi.

Kako na OLIMP? Prijetnjom i ucjenom

Ispočetaka je Hermes ostao na zemlji, čuvao stada arkadijskih stočara i kratio sebi vreme raznim izumima. Da nadoknadi liru koju je prepustio Apolonu, izumeo je pastirsku frulu, a da se ne bi zamarao dotadašnjim načinom paljenja vatre, izumeo je kresivo. Posle toga i brojeve, mjere i pismo. Najzad mu je život na zemlji omrznuo pa je zamolio majku da ga pusti na Olimp. 
Bolje je živeti među bogovima u palatama, okružen izobiljem, nego u mraku pećine, u siromašnoj Arkadiji. 
Na Olimp se, međutim, nije vratio tako lako. To mu je branila majka koja je bila samo niža boginja i smatrala je da je društvo bogova za njega odviše uzvišeno.
Kad je Maja napomenula da ga bogovi možda neće primiti među sebe, Hermes je izjavio da će u tom slučaju skupiti grupu razbojnika i postati im vođa. 
Taj je argument zvučao Maji uverljivo i nije joj ostalo drugo nego da mu dozvoli da ide na Olimp.
 

Argus, Hera, Hermes, dosada, ljubav i prevara

Hera je zamolila Argusa da joj čuva kravu... 
Zevs, Herin nevjerni suprug, zaljubio u Io, lijepu kraljevu kćer, s kojom je ljubovao skriven u tamni oblak. No, poznavajući ćud svog supruga, Hera je uvijek gleduckala naokolo ne bi li ugledala štogod sumnjivo, pa joj je jednom tako pažnju privukao i taj oblačić kad je došla provjeriti o čemu se tu radi, Zevs je brže bolje pretvorio svoju ljubavnicu u kravu i pravio se da je prvi put u životu vidi i da nema pojma otkud se ta krava tu stvorila Hera se lukavo oduševila prekrasnom kravicom i zamolila supruga da joj je pokloni. Naravno, ovaj nije imao kud i morao joj je uslišati želju. 
Onda je Hera povjerila kravu na čuvanje divu Argusu koji je imao stotinu očiju, uz pomoć kojih je mogao vidjeti sve što se događa oko njega, a mnoge od njih su bile otvorene i kad je spavao.Bio je vešt stražar, jer bi mu u svakom trenutku samo dio očiju spavao. Zbog toga se uz ime Argus vezuje značenje "dobar čuvar", a Argovim ili Argusovim očima nazivaju se oči kojima ništa ne može promaknuti, a sam Argus se naziva i svevideći.
Kad je Zevs vidio da je Hera shvatila o čemu se zapravo radi i da nema namjeru pustiti kravu, poslao je Hermesa da izbavi kravicu. Budući da je Argus bio jako velik i snažan, Hermes je morao pribjeći lukavstvu pa se prerušio u pastira i isprva mu svirao pjesme koje su mu se jako svidjele, ali budući da ga sama muzika nije tjerala u san, prestao je sa svirkom i počeo monotonim glasom recitirati. Argus je neko vrijeme slušao recitacije, ali onda više nije izdržao i polako su mu se počele sklapati oči. Hermes je nastavio recitirati podjednako monotonim glasom dok se i zadnje oko nije zatvorilo, a onda ga je ubio i krava je bila slobodna. Zahvaljujući dosadi izbjegao je Argusov svevid.

Za Argusove oči ima legenda da ih je Hera pokupila i stavila u perje ptice i tako je nastao paun.
Hera se na to jako naljutila, a kako je bila osvetoljubive prirode poslala je za kravom ogromnog obada da je nasmrt izbode.
Io je kasnije bježala od Herine srdžbe i završila je u Egiptu. Kad su je Egipćani vidjeli (bijela krava) klekli su na koljena i počeli su da je poštuju.
Hera se smilovala Io i vratila je u prvobitni oblik. Egipćani su je postavili za vladara i ona je dakle bila prva kraljica nad Egiptom (Isis).
Legendu o Zeusu i Io  preuzeli su Rimljani, ali se kod njih radilo o Jupiteru.  
 

Antika i jabuka razdora

Poznato je da su bogovi zbog toga što nisu imali drugog posla gnjavili besmrtnike.
Izraz "Jabuka razdora" sinonim je za uzrok nekakvog sukoba. Potiče iz legende o venčanju Peleja i Tetide na koje jedino boginja Erida nije bila pozvana, s obzirom da je uvek izazivala borbe i sukobe gde god se pojavi, širila glasine i ljubomoru i raspirivala svađu. Međutim, Erida se dosjetila kako da nasamari i ujedno se osveti bogovima sa Olimpa. Otišla je nepozvana na veselje i pred noge Here, Atine i Afrodite spustila zlatnu jabuku na kojoj je pisalo "Najljepšoj". 
Boginje su odmah kao jedna posegnule za jabukom jer je svaka od njih, razumljivo, smatrala sebe najljepšom.
Zbog toga je među njima izbila svađa, u koju nije želeo da se upliće ni sam Zevs. Ženske sujete se boji i vrhovni bog.

Želio je da ima svoj mir, pa je naredio Hermesu da uzme jabuku i odvede boginje na planinu Idu nedaleko od Troje, gde živi pastir po imenu Paris i da on riješi taj spor. Hermes, glasnik bogova je tu jabuku odnio princu Parisu. Paris je bio u dvojbi komu bi dao jabuku? Heri- koja mu je obećavala bogastva, Paladi-koja mu je obećavala mudrost ili Afroditi- koja mu je obećala savršenu ljubav?

Paris se odlučio za najljepšu - Afroditu. Afrodita je ispunila svoje obećanje, ali šta je dalje bilo?
Nastavak priče je priča o Trojanskom ratu.

Princ se zaljubio u udatu ženu, za koju je mislio da je najljepša na svijetu.
Da se zbog ljubavi se oduvjek ratovalo, o tome svi pričaju pogotovo kad pročitaju Ilijadu.

Ostali su već zaspali poput Argusa. 

Ko i kako je poginuo i pobjedio kod Troje nećemo ovdje raspredati. Samo ćemo spomenuti da je rat okončan najčuvenijom ratnom prevarom svih ratova: Trojanskim konjem. Trojanski konj je postao pardigma prevare i lukavstva.

Brojni izvori opisuju različito odnose između Helene i Parisa.

Neki tvrde da su se jako voljeli (možda pod uticajem Afrodite).

Drugi pak tvrde da nije svojevoljno napustila Troju, a treći da je bila okrutna i sebična žena koja je nosila katastrofu te da ga je mrzila.
Po jednoj verziji Zevs je poslao Hermesa da je prenese u Egipat. Hermes je stvorio prikazu, napravljenu od oblaka, koja je zamjenila Helenu. Tako su se i Grci i Trojanci borili oko utvare.
Po Euripidovoj drami Helena, Hermes zaljubio u prekrasnu Helenu koja je cijeli rat provela u Egiptu, a ne u Troji.

Izgleda da je Hermes tako zapetljao svoje odnose da nikome nisu jasni.
Ko je bila lijepa Helena, poznata i kao Jelena?

Pogledaj više detalja o ženi koja je izazvala Trojanski rat

To nije trougao Menelaj, Paris i Helena već je tu i Hermes, a možda i još poneko.

A Menelaj, koji se zarekao da će ubiti svoju njevernu ženu Helenu, ponovo je podlegao njenoj ljepoti i čarima i dozvolio joj je da živi. Njih dvoje su se, poslije dugog lutanja sve do Egipta, vratili u Spartu.

Zlupotreba i upotreba uma

A to što se i nakon više hiljada godina priča (i pjeva) o Hermesovim prevarama, govori da su one dio ljudske (ili božanske) prirode.

Britanski stručnjak za staru Grčku R.F. Willetts je napisao: “na mnogo načina, Hermes je najosjećajniji, najzagonetniji, najkonfuzniji, najkopleksniji, te stoga i najviše grčki od svih olimpskih bogova.” 

Ako je Hermes bog Uma, onda se ove odlike mogu sagledavati u svjetlu još veće važnosti. 

Zar um nije najzagonetniji, najkonfuzniji i u isto vrijeme najvarljiviji od svih atributa svekolikog života?