Uporno se održava legenda da je šanirana roba najmanje dvaput jeftinija u odnosu na njenu pravu cijenu.

Pravilo koje vrijedi gotovo uvijek, sa rjetkim izuzecima je da robu preplaćujete i da kupujete plagijate.

Treba Vam orginal Armani odjelo kolekcija ljeto 2011.
U bilo kom gradu postoji bar jedan diler šanirane robe koji će reći: Nema problema.
I stvarno nema problema.
Bar naljepnice nisu problem, a postoje i uhodane šeme i zanatske radnje koje šiju nešto što doista liči na Armani sezona 2011. (Pa i na Armani 2012. ako želite).
Umjesto orginala dobili ste plagijat, po cijeni od 700 Eura, što je stvarno bagatela u odnosu na orginal.

Vuitton, Ray ban i Rolex nisu problem.

I tako za bilo koju stvar: parfem, naočare, cipele...

Pa da se upitate postoji li sindikat šanera? Da li je naša carina i naša policija "glupa", ili toliko korumpirana da im neko ispred nosa vuče na stotine kilograma robe.

Ne, odgovor je puno jednostavniji: barem 80% robe za koju se tvrdi da je šanirana je falsifikat.
Majstori za plagijate auto djelova su Turci, za plagijate parfema Indijci zato što imaju najbolju bazu. Kinezi su majstori za naočale i garderobu, ali original se relativno lako prepoznaje po materijalu.

Domaći šaneri svoju robu vjerovatno nabavili od njih.

Postoje neki koji idu po Italiji i Njemačkoj po rasprodajama i sniženjima pa tu robu reklamiraju kao novu i  šaniranu i prodaju po duplo ili troduplo većim cenama.

Postoje i "pošteni šaneri". To su oni koji su pola života proveli u zatvorima, što domaćim. što diljem EU. Ako ste upućeni u njihov autentični CV i spremni da rizikujete kupovinu kod njih, možda i dobijete orginal.

Razmislite: Kupovina ukradene robe je nemoralna - Ako ti sam nisi ukrao tu robu ne znači da nisi učesnik u toj raboti. Jedino opravdanje su astronomski profiti svjetskih modnih kuća i brendova.
Ali to je samo opravdanje.