Sjedim u jednom kafiću. Ne baš posjećenom.
Ustvari sem mene zauzet je samo još jedan sto.
Trojica mladića, govore glasno da ih svi čuju, kao što i priliči njihovim godinama, koje još nisu stekle naviku da kriju misli.
Prvi: Da častiš.
Drugi: Častiću, ali zašto?
Prvi: Pa za posao.
Treći: Kakav posao?
Prvi: U redu, ma kod nekih Kanađana.
Treći: Kod Kanađana, Stane dajde tri čivasa,... ma zajebavam se.
Treći još glasnije: Stane...

Stane prilazi.

Drugi: Stane, donesi ti nama tri čivasa, ali sa mljevenim ledom.
Stane: Gospodo, izvinjavam se pokvarila se mašina za faširanje, imam samo obični led, pa ako izvolite.
Drugi: Izvolićemo, i to tri dupla.
Drago mi je što eto i mladi dobijaju posao, pa još kod stranaca, uzimama novine i pokušavam da ih ne slušam. Ono ljepše bi bilo da se ne razmeću i da ne piju. Ali ako se sad ne istutnje, kad će?
A onda opet čujem: Ma to ti američka firma, koja radi u Kanadi zbog poreza. Ovdje kod nas su instalisali par servera i opremu za "service-oriented architecture". Znaš da sam imao diplomski iz te teme: Cloud hosting. Na kraju prošlog semestra došli neki Rusi i anketirali nas. I zaposlili nas pet.
I šta pratite?
Pa ne znam za druge, ja sam zadužen za Facebook.
Opa, špijunaža. Znači, jašeš na oblacima i zirkaš kroz prozore...
Kratka pauza, i onda ipak tiše: Ma kakva špijunaža, pratimo samo public dokumente... dalje ne čujem jer je još više utišao.
Ispijam svoje pivo i napuštam lokal, ako nastavim slušati možda poželim da ih posavjetujem. Savjetovati dvadestogodišnjake nije baš preporučljivo, poslije druge ture faširanog viskija pogotovo.
Šetam i razmišljam, e pa jebi ga, ubi nas globalizacija.

Gdje je problem i gdje su prevare u priči trojice mladića. Nije valjda to što razmetljivo piju alkohol. Nije.

Šta je pisac htio da kaže? Pouka i poruka:

- U Kanadi su veće poreske stope nego u USA, to zna svako.
- Ruski Kanađani, koji traže mlade talente, ma hajde ti ne budi sumnjičav.

- Kod nas nema regulative za Internet.
- Javno vlasništvo je pravno gledano javno dobro, takvo koje ne podliježe niti Zakonu o autorskim pravima niti Zakonu o vlasništvu. Korisnici web-a ne znaju kako da svoj rad zaštite i zbog neznanja često svoje radove publikuju kao public bez da razmišljaju o posljedicama. Neka svi web masteri razmisle da li stvarno znaju kako su deklarisane njihove stranice.
- Facebook i diskusije na njemu sve više odražavaju stanje pojedinog društva, ili društvene grupe. Analizom određene grupe mogu se ostvariti različiti ciljevi, od procjene potrebnog načina markentiških kampanja do praćenja stanja svijesti.
- Ko kontroliše stvarnu djelatnost ovakvih firmi?

- Gdje se oporezuje dobit ove firme?

- Kome su dostupne informacije koja ovakve firme prikupe?

- ... još mnogo toga

Gdje ste Vi u ovoj priči?

Vi ste na udaru desetina hiljada ovakvih firmi.  Veliki brat prati sve.
Internet je sem mnoštva dobrobiti postao i poligon za prevare. Sitne; reklamne i spam poruke, ali i prefinjene korporacijske zamke.
Ne, nikako Vam ne preporučujemo da se odreknete Interneta.
Samo da budete pažljiviji.
Ono što smatrate tajnom, poslovnom ili privatnom, obavezno kriptujte.

O Internetu razmišljajte kao o javnom servisu, gdje nema anonimnosti.