Svjetska ekonomska kriza          

I u slobodnom svijetu ima problema       

2009. godina krize.

Kada se pojednostavljeno želi opisati kako je nastala trenutna kriza onda bi to bilo: Američke banke davale su kredite za stanove i nekretnine siromašnima, mnogi ih nisu mogli vraćati, kuće su im plijenili, a s obzirom na pad kupovne moći, i pored pada cijena nekretnina, banke zaplijenjene kuće nisu imale kome prodati, pa su postale nelikvidne.

To je dovelo do domino efekta, prijeti opasnost da bankrotira kompletan bankarski sistem. Nastala je nevjerovatna dubioza od 120.000 milijardi $!

Ko je koga prevario i kako?

Reklo bi se da prevare nema, da postoji samo nedostatak mjere.

Svi su željeli da žive preko mjere. Krediti su uzimani i davani bez realnog pokrića.

Ko su krivci?

Najgrublje, ali i najtačnije je odgovoriti pohlepni bankari. Oni su trebali biti ti koji su trebali provjeriti bonitet onih koji traže zajmove. Umjesto da vrše analizu stvarnog boniteta, bankari su računali samo svoje premije na osnovu obrnutog novca. Kad se pokazalo da je obrt nemoguć oni su za krivce proglasili sve samo ne sebe.

Jedan dio krivice se može pripisati medijima, koji su stvorili sliku potrošačkog društva u kome je moguć život na kredit.

Ali i jedni i drugi su samo radili svoj posao na način koji m je donosio najveći profit. Bankari koji nisu odobravali kredite, sami su sebi uskraćivali premije i zaradu. mediji koji nisu propagirali potrošnju, ostajali bi bez sponzora; dakle bez novca.

Krivaca nema, nedostaju već spominjane milijarde, a niko nije optužen i niko ne ide u zatvor. Ili skoro niko,  vidi Prevara u režiji teksaškog milijardera.

Ko će platiti ceh?

Mali poreski obveznik. Američki Kongres ubacio čitavih 700 milijardi dolara u sistem iz budžeta. A najavljuje i nevjerovatnih 1000 milijardi. Slično su reagovale i druge zemlje.

Danas ae dešava čudna, nekima smješna stvar, da u srcu kapitalizma, u  Americi, država interveniše otkupljujući privatne banke, jer ako počnu da padaju banke i to se sve prelije na realni sektor, na privredu, počeće da pada i privreda i milioni ljudi ostaće bez posla.

A kad se to desilo prošli put (tridesetih godina XX vijeka) kriza se izrodila u ludilo, a ludilo u svjetski rat.

Sjećate onog vica da je socijalizam prelazni period iz kapitalizma u kapitalzam.

A sad govorimo o realnom sektoru, državnom kapitalu, solidarnosti i malom čovjeku, koji je opet nada da će se kriza prevazići.

Ima li nove krize na vidiku?

Možda se čini pretencioznim govoriti o novoj krizi, a da se ne vidi kraj ni sadašnjoj.

Američka vlada je pozajmljivala novac od institucije koja se zove Federalne rezerve. E sad, te Federalne rezerve nisu državna institucija, već je u vlasništvu nekolicine najmoćnijih privatnih bankara koji sa svojim bankama čine tu instituciju, navodno državnu, koja jedina ima ovlašćenja da štampa dolar.

Ovim se krug sadašnje krize zatvara, a otvara vječito pitanje teorije zavjere i prevare.