Priča o šibicamo u Bosni

 logo prevare Mihaljišin Miroslav

 

   

Bosanska priča o šibicama počinje, naravno, dolaskom Austro-Ugarske. Još 1890. godine mađarska je kompanija Muvegyszeti Gyufagyar - Schön und Klein namjeravala otvoriti tvornicu šibica u dvanaest godina ranije anektiranoj pokrajini. Namjera im je bila graditi tvornicu u Tuzli, zatim su se predomislili te za lokaciju razmatrali Čengić-Vilu, Ilidžu, Blažuj ili Pazarić. Na kraju su vlasnici mađarske kompanije odustali od otvaranja tvornice jer nisu imali dovoljno novca. Tri godine kasnije tvornicu šibica u Bosni pokušala je otvoriti austrijska firma K.K. Privil. Zundwarenfabrik Fl. Poyatzi und comp., no i ovaj je pokušaj propao, kao i nekoliko godina kasnije pokušaj novosadskog poduzetnika Antona Georgijevicza. 
Napokon, na prelazu stoljeća, 1900. i 1901. godine skupina bosanskih Jevreja uspjet će u Bosni i Hercegovini otvoriti prvu (i jedinu) tvornicu šibica. Za lokaciju je odabrano travničko predgrađe Dolac na Lašvi. Tvornicu su osnovali Isak G. Salom, Salom D. Alkalaj, Ješna D. Salom i Josef M. Izrael, a na sudu je registrirana prvog februara 1901. godine pod imenom Prva bosansko-hercegovačka tvornica šibica Alkalaj i comp. Dolac. 

Interesantno je da se austrijske i mađarske firme oštro reagirale na činjenicu da su u Bosni dobili konkurenciju. Međutim, od samog osnutka tvornica šibica u Docu proizvodila je jedino šibice od crvenog fosfora, iako su u to vrijeme austrijske i mađarske tvornice još uvijek pravile uglavnom šibice od bijelog fosfora, koje su bile mnogo jeftinije. Makar je i dolačka tvornica od Zemaljske vlade tražila dozvolu za proizvodnju šibica od bijelog fosfora, ta dozvola nije dobivena. U današnjem kontekstu mogli bismo čak reći da je riječ o avangardnom postupku zaštite radnika i prije međunarodnog sporazuma o zabrani. 

U narednih stotinu godina mijenjale su se države, vlasnička struktura i ekonomski uvjeti, no tvornica je uglavnom neprekidno radila. Prije ovog posljednjeg rata uspjela je doseći proizvodnju od dvije stotine miliona kutija godišnje. Nažalost, tvornica nakon rata uglavnom vegetira, tako da je prošle godine proizvedeno samo pet miliona kutija, što je manje čak i od onih prvih godina s početka prošlog stoljeća. Primjerice, još 1911. godine proizvedeno je oko dvadeset i šest miliona kutija, a 1913. više od trideset i tri miliona.

1991 godine Tvornica je organizovana kao D.D. te nakon privatizacije 2003.godine želi ponovo pokrenuti proizvodnju, za domace tržište i za izvoz.