3.4.2 Inteligencija i emocionalna inteligencija     

"Kada bi glave poletjele niz ulicu, svako bi potrčao za svojom"

E. Roterdamski-Pohvala ludosti

Termin inteligencija vuče korijen od latinske riječi "intellegere" koja znači shvatiti, razumjeti.

Inteligencija je mentalna karakteristika koja se sastoji od sposobnosti za učenje iz iskustva, prilagođenju novim situacijama, razumijevanja i korištenja apstraktnih pojmova, i korištenja znanja za snalaženje u okolini.

Iako se definicije inteligencije razlikuju, teoretičari se slažu da je inteligencija potencijal, a ne potpuno razvijena sposobnost. Smatra se da je inteligencija kombinacija urođenih karakteristika nervnog sistema i razvojne inteligencije, oblikovane iskustvom i učenjem.

Inteligenciju je moguće mjeriti, iako nesavršeno, testovima inteligencije.

Testove inteligencije čini niz zadataka koji mjere mogućnost stvaranja apstraktnih predodžbi, učenja, i svladavanja novih situacija. Najčešći testovi inteligencije su Stanford-Binetov test inteligencije i Wechslerov test inteligencije. Stanford-Binetov test inteligencije je američka modifikacija francuskog Binet-Simonovog testa inteligencije, a prvi put ju je koristio Lewis Terman 1916, psiholog na sveučilištu Stanford.

Osoba s rezultatom od 130 i više (gornjih 2.5%) smatra se natprosječno inteligentnom, a osoba s rezultatom ispod 70 smatra se mentalno retardiranom.

Mehanizmi pretvaranja intelektualne sposobnosti u društveni uspjeh nisu u potpunosti razjašnjeni.

Postoji čvrsta veza izmedju uspjeha u osnovnoj školi i inteligencije, ali nakon toga nije više moguće predvidjeti uspjeh pojedinaca na temelju inteligencije.

Čuvena izreka Što gluplji seljak veći krompir, ipak je rijetko kad tačna .

Ukoliko IQ nije presudan, onda je to želja za uspjehom i nešto što se mjeri sa EQ, a naziva se emocionalna inteligencija.

Emocionalna inteligencija se definiše kao sposobnost posmatranja vlastitih emocija i emocija drugih, sposobnost da pravimo razliku među njima i te informacije koristimo kako bismo vodili svoje mišljenje i akcije.

Zapravo, to je sposobnost razumijevanja vlastitih emocija i motivacija, jednako kao i emocija i motivacija drugih.

Statistička ispitivanja su pokazala da su sposobnosti bazirane na emocionalnoj inteligenciji dvostruko važnije od zbira kvocijenta inteligencije i obučenosti (znanja-tehničkih vještina koje pojedinac ima).

Što je radno mjesto u kompaniji hijerarhijski više, to su važnijie sposobnosti bazirane na EQ.

Prema Danielu Golemanu,  kod ljudi sa manjkom EQ "u karijeri dostignu izvjestan nivo i dalje ne napreduju. Nerijtko počnu i nazadovati. “ 

No ono što je po ovoj teoriji sumnjivo je to što postoji obuka za povećanje EQ.

Za razliku od kvocijenta inteligencije, koji je više-manje zadan, emocionalna inteligencija teži tome da se starenjem poboljšava. Ukoliko netko nije naučio prave sposobnosti, bazirane na emocionalnoj inteligenciji, koje mu trebaju na radnom mjestu, uz kvalitetnu podršku, to se može naučiti.

Ovaj sajt je primjer moguće takve obuke, primjenom pile naopako.